LEKTIRA za sve

1. BILJEŠKA O PISCU

Podaci iz prethodnog posta se nisu znatnije promijenili :-)

2. KRATKI SADRŽAJ

Gospođa Raquin bila je već starija žena koja je odgojila svog sina Camillea i nećakinju Theresu. Budući da je njezin jedinac često bio bolestan, ona je njega, a i zdravu Theresu, šopala tabletama i lijekovima. Odgojila ih je da budu povučeni, tihi i hladnokrvni. U Theresi je često tinjao plamen vruće alžirske, majčine krvi, ali se, u strahu da ne povrijedi tetu, skrivala u tišini.
Kad su njih dvoje odrasli, ubrzo su se vjenčali i preselili zajedno s ospođom Raquin u Pariz. Tamo su otvorili mali dućan sitnom robom, Camille se zaposlio u kancelariji na željezničkom kolodvoru i njihov život je bio vrlo jednoličan. Samo četvrtkom se kod njih okupljalo društvance, komesar Michauda, sin njegov Oliver i žena, stari Givet koji je radio s Camilleom. Kod svih okupljanja Therese nije pokazivala odviše zanimanja. No, jednom je Camille doeo kući svog starog prijatelja Laurenta koji je bio vrlo lijep i naočit čovjek. Između njega i Therese odmah se pojavila privlačnost, te oni, ne mogavši se oduprijeti svojim nagonima, postaju ljubavnici. Budući da im je Camille smetao da budu vječno sretni, odu njih troje jedne nedjelje na izlet u Saint-Quen. Kada su se pošli voziti čamcem po Seini, Laurent reče Theresi da će se riješiti Camillea i da treba njezinu pomoć. Kada su došli na dio rijeke gdje ih nitko nije vidio, Lauret stade stiskati i gušiti Camillea koji je prije nego što je pao u vodu odgrizao Laurentu komad mesa s vrata. Zatim Lauret i Therese uspješno odglume nesretne utopljenike.
Kada je stara gđa Raquin doznala o nesreći svog sina, tri dana nije izlazila iz postelje i samo je plakala. I Therese je bila u šoku, ali se brzo oporavila. Dvije godine su brzo prošle te se Therese i Laurent vjenčavaju u nadi da neće vidjeti Camilleovu sablast ako budu zajedno.
No, situacija postade još gora, noću nisu mogli spavati jedno pored drugoga jer su osjećali hladan leš među njima. Samo im je u društvu gđe Raquin bilo dobro i sigurno, a starica sretna što se brinu o njoj, prepiše Theresi svoju ostavštinu. Stanje je postajalo sve gore. Gđa Raquin ostade potpuno oduzeta, a mladenci su se teško svađali, tukli i optuživali jedno drugo za Camilleovu smrt. Stara gđa Raquin shvaća pravu istinu o smrti njezinog sina. Nije ga mogla osvetiti, ali je gledala i uživala u propasti njegovih ubojica. Theresa je u svojoj tetki gledala ispovjednika i molila ju je za oprost, misleći da će tako odagnati misao o krivnji za Camilleovu smrt, a jadna starica ju je očima osuđivala jer nijednim dijelom tijela nije mogla pokazati svoju ogorčenost i tugu. Naposljetku, kad nisu mogli više izdržati, Therese i Laurent odluče ubiti jedno drugo, ali, pogledavši se, shvate svoje namjere, te oboje popiju otrov i sruše se na pod jedan preko drugoga. Tako su mrtvi ubojice ležali jedan cijeli dan, a gđa Raquin je uživala u osveti za sinovu smrt.

3. LIKOVI

THERESE RAQUIN

Od samog djetinjstava živjela je povučeno i nije iskazivala svoje prave osjećaje. Na neki način teta, gđa Raquin joj je ubila duh tjerajući je da pije lijekove kao i Camille. Udavši se za svog bratića, Camillea, jedina promjena u njezinom životu je bila što navečer nije ulazila u lijevu, već desnu sobu.
Živjela je jednoličnim životom, često se povlačila u sebe i dugo razmišljala. Jedini svijet koji je ona poznavala bio je vlažni i mračni dućan u kojem je po cijele dane sjedila s tetom. Upoznavši Laurenta, u njoj je počela tinjati sve jača i jača vatra za strašću i ljubavi.
Postavši Laurentova ljubavnica, ostvarila je svoje snove, njihova milovanja ispunjavala su ju i upotpunjavala, te je postala ovisna za tim sastancima.
Premda je željela Laurenta, bojala se ubiti Camillea, a kad je Laurent to učinio umjesto nje,ona je uplašeno gledala i slušala Camillea kako je doziva u pomoć.
No, dobro je odigrala svoju ulogu, ali ju je progonio Camilleov duh. Mislila je da će u novom braku pronaći sigurnost, no sve je bilo sve gore i gore. Noćima nije spavala jer je osjećala Camilleov hladni leš pored sebe. Toliko se bila promijenila da se odala bludništvu. Kad je otkrila da je trudna, toliko se bojala da ne rodi Camilleov leš. Utroba ju je hladila te je namjerno dopuštala da je Laurent tuče po trbuhu i brzo je podbacila. Često je imala napadaje histerije i plača, a jedini je izlaz vidjela u smrti.

LAURENT

Bio je običan sin seljaka, lijenčina i neradnik. Vrlo naočit i lijep, često je kod žena imao uspjeha, a one su ga uzdržavale. Isprva nije mislio da je Theresa lijepa, već ju je smatrao privlačnom prilikom da neko vrijeme živi na tuđi račun. No, ona ga je zavela i dovodila do ludila svojim prelijepim tijelom . On je poput ovisnika svakog dana dolazio k njoj i nije mario za opasnost da ih netko vidi. Toliko je očajan što ne može imati Theresu za sebe da hladnokrvno ubija svog prijatelja Camillea. Čekao je dvije godine da konačno ima Theresu za sebe, ali postao je pravi plašljivac.
Camilleov prikaz iz mrtvačnice ga je neprestano pratio, a rana na vratu nije zacjeljivala. Postao je pravi živčani bolesnik da je ubio i mačka jer se bojao da će on progovoriti o Camilleovoj smrti.

1. BILJEŠKA O PISCU

Antonie de Saint Exupéry (1910. - 1944.) francuski pisac, napisao je neveliko, ali značajno djelo - Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II. svjetskom ratu, u kojem je i poginuo.

2. TEMA

Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.


3. OSNOVNA MISAO

Čovjek samo srcem dobro vidi, a bitno je i očima nevidljivo.


4. KRATKI SADRŽAJ

Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Kada je imao šest godina, svoje crteže pokazivao je odraslima, ali ih nitko nije shvaćao. To mu se nije svidjelo, te se okanio i postao pilot. Jednom, usred leta, pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Susret sa zlatokosim dječakom, nakon neprospavane noći, činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. U žurbi da popravio avion nacrtao je ovcu u kutiji. Dječačić je bio oduševljen. Tako se pilot upoznao s Malim princem. Saznao je da je Mali princ s drugog planeta, B612, tek nešto većeg od njega samog. Trećeg dana čuo je priču o baobabima, a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa, saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu. Mali princ odlučio je posjetit i druge planete te pronaći neko zanimanje. Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom, a na drugom planetu neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi, a stidio se što pije. Mali princ brzo pobježe. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka, a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. Na šestom planetu živio je geograf. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje, a geograf mu predloži Zemlju. Prvo biće sa kojom se susreo na Zemlji bila je zmija. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet, no sada je vidio da je to obična ruža. Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena. Nakon toga, Mali princ je susreo skretničara, a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi. Osmog dana u pustinji, pilotu i Malom princu, nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. Kada su se napili, pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti odakle je došao. Sutradan navečer je otišao, jer se osjećao odgovornim za svoju ružu.

5. LIKOVI

Kralj

Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom, ali ipak veličanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati, pa, čim je došao Mali princ, uzviknuo je: “evo jednog podanika”. Kralj se jako držao pravila, npr.nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je zapovjedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati, no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom.

Poslovni čovjek

Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je mali princ došao. Stalno je nešto brojao, zbrajao, dodavao, množio…I na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku.

Lisica


Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrat,i ali ona nije bila pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Stalo je razmišljala o kokošima. Život joj je bio jednoličan. Ona lovi kokoši, ljudi love nju. Na rastanku mu je rekla:

1. BILJEŠKA O PISCU:

Richard Bach je suvremeni američki pisac. Bio je vojni pilot, a pozornost čitatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U njoj je došlo do izražaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost metaforičkome i simboličkom prikazivanju života i spoznaja o njemu. Njegovo djelo "Galeb Jonathan Livingston" mnogi uspoređuju s djelom "Mali princ".

2. TEMA

Galeb Jonathan želi naučiti savršeno letjeti.

3. MJESTO RADNJE

Nebo i zemlja

4. VRIJEME RADNJE

Suvremena radnja

5.OSNOVNA MISAO

Često se dogodi da zajednica ne želi ili ne može razumjeti više ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude isključen iz zajednice.

6. LIKOVI

Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang

7.KRATKI SADRŽAJ

Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doći do hrane, on je samo želio postati letački virtouz. Bio je mršav, no letenje je volio više od hrane. Ni manje nesreće koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vježbanjem uspio je postići brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je očekivao pohvale od Starješine. Međutim, Starješina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi viši cilj života. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je što njegova braća nisu htjeli ni čuti ni vidjeti što je naučio. A onda, jedne noći Jonathanu se približe dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je našao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braća i da ga vode kući, pravoj kući. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lakše izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oči sjajne. Otkrio je da može letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je dočekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je došao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savršenstva. Dobio je instruktora, galeba Sullivana. Jedne večeri saznao je od starješine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu, ni na kojem mjestu, nebo je savršeno i može biti bilo kad i bilo gdje. Naučio je i da se snagom misli može stići gdje god se želi. Jonathan je naporno vježbao tu vještinu i tako je sa Gangom došao na neki čudni planet. Još je samo trebao naučiti kontrolirati novostečenu vještinu. No, jedne večeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan je sve više razmišljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otišao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otišao zato jer je želio naučiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao što je bio i on zbog letenja. Prvi mu je učenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je težio letačkom savršenstvu. A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepši i najsavršeniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio još šest učenika i s njima i s Fletcherom želio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisuće galebova okupljalo se oko njega i željelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesreća. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i ništa mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu podučavanje jata, a sam je otišao među druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve moguće. Tada je počeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savršenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobijediti jer znanje nema granica.

8. LIKOVI

Galeb Jonathan Livinston

Jonathan prije svega ima snažan duh i smisao za istraživanje, nagon za avanturama, nepresušnu želju za znanjem, plemenitost, hrabrost i ustrajnost. Te osobine imaju samo rijetki pojedinci.Takav pojedinac ne zna za zemaljske granice, jer sve što je na Zemlji na neki način je ograničeno. Ono što bi trebala takva osoba jest ohrabrivati i poticati ostale u svojoj okolini na put kojim treba ići, jer je to težnja k savršenstvu. Snaga misli i duha, kad nečem stvarno težiš može nadvladati mnoge prepreke.

1.BILJEŠKA O PISCU

Jerome David Salinger je američki književnik, rođen 1919.godine. Međunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je postao idol jedne generacije američke omladine. Napisao je zbirku novela "Devet priča" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".

2. TEMA

Život Holdena Caufielda.

3.MJESTO RADNJE

Opisuju se različiti događaji koje je Holden doživio na različitim mjestima (od New Yorka do njegove kuće), no Holden zapravo sve to govori u bolnici.

4. VRIJEME RADNJE

Predbožićno vrijeme, otprilike tjedan dana.

5. O DJELU

Kroz priču postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima, učiteljima i ljubavima.
Holden je dijete dobrostojećih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlađu sestru Phoebe koju voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie je umro od leukemije, što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.
Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep, zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih praznika, u srijedu, no on odlučuje otići već u subotu, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.
Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku. Tu se suočava s noćnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., čak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreće bivšu djevojku Sally koja ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona želi poći s njim pa se posvađaju. Nakon svađe oni odlaze u zoološki vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreću.
Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izražava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti prilagođavanja svijetu.

U romanu se mnogo pažnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu, njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju, budućnosti...
Vrlo su izraženi njegovi osjećaji prema obitelji, školi, prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega.
Holden ne započinje priču uobičajenim dugačkim uvodom s mnogo opisa već samo napominje neke važne činjenice koje su važne da se razumije nadolazeća radnja.

Već na samom početku romana Holden napominje da ta priča nije autobiografija u pravom smisli riječi:

1. BILJEŠKA O PISCU

Ivan Mažuranić se rodio 1814 god. u Novom Vinodolskom. Bio je istaknuti hrvatski političar, a 1873.g izabran je za hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban pučanin i upravljao je Hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g. Ivan Mažuranić je napisao spjev "Nenadović Rado", ljubavnu pjesmu "Javor i tamnjanika" i programsku pjesmu "Vjekovi Ilirije". Također je dopunio "Osmana" Ivana Gundulića XIV. i XV. pjevanjem. Najznačajnije Mažuranićevo djelo je "Smrt Smail-age Čengića". Ono predstavlja najviši domet Mažuranićevog pjesničkog stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela naše književnosti.

2. VRIJEME I MJESTO RADNJE

Hercegovina, XVI. stoljeće.

3. TEMA

Tiranija Smail-age Čengića

4. LIKOVI

Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, Saruk

5. KRATKI SADRŽAJ

AGOVANJE

Silni turski ratnik, Smail-aga Čengić. imao je puno robova, Crnogoraca. Budući da je bio krvoločan, ubijanje nevinih i bespomoćnih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odlučio ubiti skupinu mladića. Starac Durak molio ga je da ih poštedi, što je aga odbio. Nakon što je ubio mladiće, starcu je odredio smrt vješanjem. To je učinjeno naočigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajući tijela ubijenih, Smail-aga se divio svojoj moći, ali istodobno ga je mučilo to što su mladići pred njim poginuli bez straha.

NOĆNIK

Vidjevši kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevši pravu aginu narav, Novica se odlučio pridružiti svojim dotadašnjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age vođen željom da osveti oca.

ČETA

U Cetinju se skupila mala četa onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela. Odlučili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari svećenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudi i svoj narod.

HARAČ

U međuvremenu, zli aga odlučio je kupiti od naroda harač tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi ih kao zarobljenike. Jednog dana aga je došao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je vojniku slučajno izbio oko, što je izazvalo podsmjehivanja među narodom. Budući da je zbog toga aga bio ljut, odlučio se opustiti uz večeru. Iznenada je hrabra četa napala Turke. Zatečeni Turci nisu pružili jak otpor. Hajduk je Mirko puškom ubio zlog Smail-agu Čengića. tako je Novica dočekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turčina Hasana.

KOB

Zli Smail-aga Čengić dočekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio zlo drugima, a sada je zlo došlo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu uzeo je plahi Turčin koji je nije vrijedan i oprema više ne blista na njemu kao što je blistala na velikom ratniku, ali zlom čovjeku, Smail-agi Čengiću.

6. ZAKLJUČAK

Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošću žrtvuju živote za spas svoje domovine. U pjesmi je naglašen i religiozni moment, koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je tursku vlast.

1. BILJEŠKA O PISCU

August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine u građanskoj obitelji mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je među najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme, zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice (“Smrt Petra Svačića”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesničke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih političkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski život promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.

2. LIKOVI

Branka, Hermina,grof Belizar, Marić, župnik Šilić, Šilićka i dr.

3. MJESTO RADNJE

Zagreb i selo Jalševo


4. VRIJEME RADNJE

XIX. stoljeće, ilirizam

4. OSNOVNA MISAO

Pravda i ljubav uvijek pobijede!


5. KRATKI SADRŽAJ

Branka živi s bakom u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Majka joj je rano umrla, a otac je poginuo u Američkom građanskom ratu. Lijepa i pametna, skromna, poštena i istinoljubiva djevojka, završila je učiteljsku školu. Najbolja joj je prijateljica Hermina, koja potječe iz imućne činovničke obitelji. Dok ona razmišlja samo o dečkima i udaji, Branka u prvi plan stavlja ideje ilirizma i nastoji raditi na prosvjećivanju svog naroda. Siromašna i bez utjecajnih veza, nikako ne uspijeva dobiti posao u Zagrebu, pa ni u okolici. Najveće probleme stvara joj Marić, nekadašnji kolega iz razreda, a danas prevrtljivi smutljivac uvijek odan onima koji su na vlasti. Zahvaljujući Hermininom ocu, a ponešto i vlastitoj upornosti, uspijeva dobiti posao u zabačenom Jalševu. Dolaskom u Jalševo nastaju novi problemi, a najveće probleme stvara joj učitelj Šilić sa svojom ženom i bilježnik Šandor Mišoci. Oni nastoje mještane držati u neznanju kako bi iz njih mogli izvlačiti što veću korist i Branka se sa svojim idejama ne uklapa u njihove planove. No, na sreću, nije osamljena. Na njenoj su strani općinski načelnik i seoski župnik. Nekako u to vrijeme u Jalševo dolazi iz Beča grof Belizar. Tu nastoji obnoviti uništeno imanje i u nekoliko navrata susreće Branku koja se konačno uspjela pristojno smjestiti i dovesti k sebi baku iz Zagreba. No, nažalost, Šilićevim podmetanjima nema kraja, a u svojim nastojanjima da uništi Branku služi se velikim podvalama i podlostima. Branka se ne predaje i na kraju školske godine njeni su đaci polučili puno bolje rezultate od Šilićevih. Dobiva veliko priznanje i ponudu da se vrati u Zagreb. Iako je ponuda bila primamljiva, omiljena seoska učiteljica odluči ostati sa svojim đacima u Jalševu. Na kraju, udaje se za grofa Belizara i njenoj sreći nije bilo kraja.

6. LIKOVI

Branka Kunović

Djevojka je bez ijedne mane, može se reći idealna mlada žena. Ona je personifikacija piščevih ideala temeljenih na idejama ilirizma. Svom silinom nastoji nacionalno osvijestiti svoje đake i u njima probuditi želju za znanjem, kako bi se što efikasnjie mogli oduprijeti snažnom nastojanju vlasti u mađarizaciji i germanizaciji Hrvatske.
U svojim nastojanjima susreće se s puno otpora koji joj pružaju kolege na poslu, opsjednuti jedino vlastitim probitkom, pohlepom i egoizmom. No, Branka je nepokolebiva i ustrajna u provođenju svojih ideala. Probija se kroz život velikom upornošću i vlastitom sposobnošću. Njen trud biva nagrađen udajom za mladog, lijepog, bogatog i obrazovanog plemića.

Grof Belizar

Jedan je od pozitivnih likova pripovjetke. Zbog majke koja mrzi Hrvatsku zaboravio je čak i hrvatski jezik. Živi u Beču, a u Jalševo dolazi kad ga majka na prevaru želi oženiti pokvarenom plemkinjom. Zahvaljujući svojoj naobrazbi, uspije podići zapušteno imanje, a uz pomoć mjesnog župnika i Branke uči i hrvatski jezik. Iako bogat i plemenitog porijekla, ženi siromašnu učiteljicu.

1. BILJEŠKA O PISCU

Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, najvažniji je predstavnik naturalističke škole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kao činovnik u izdavačkoj kući, zatim kao novinar, da se kasnije povuče u potpunu osamljenost i posveti književnosti. Svojim je djelima izazvao u svoje vrijeme brojne polemike i optuživali su ga zbog nemoralnosti, pretjerivanja i pomanjkanja ukusa. Napadali su ga zbog nehumanog opisivanja ljudi. Sam Zola bio je sve samo ne mizantrop: naročitu sklonost gajio je prema radničkoj klasi. 1898. istaknuo se u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J`accuse (Optužujem) i navukao na sebe gnjev vlasti, osuđen na zatvor, morao se skloniti u Englesku.
Zola nastavlja realističku tradiciju Balzaca, ali u teoretskom pogledu odlazi od “čiste objektivnosti”, kakvu su propovijedali Flaubert i Maupassant, prema naturalizmu, shvaćajući čovjeka gotovo isključivo fiziološki i smatrajući sebe naučnim radnikom. Naturalizam već ima svoje prvo djelo prije Zole u proletarskom romanu Germinie Lacerteux braće Goncourt, ali ga je Zola prvi definirao kao metodu u predgovoru Therese Raquin, romana koji sam naziva “književno-kirurškom autopsijom”. U teoretskim pitanjima na Zolu znatan utjecaj imaju ideje H. Tainea. “Umjetničko djelo”, smatrao je Zola, “jest kutak stvarnosti viđen očima jednog temperamenta”. Stvarajući svoje likove, Zola je pripremao za svakog dosje, kao da se radi o bolesnicima ili kriminalcima. U opisivanju društva i okoline bio je skrupulozno točan i držao se konkretnih naučno provjerenih podataka.
Inspiriran suvremenim teorijama o hereditarnosti, Zola je stvorio ciklus od dvadeset romana o članovima dviju međusobno povezanih porodica, Raugona i MacQuarta, istražujući posljedice toga ispreplitanja i nastojeći da pokaže odlučnost karaktera nasljednim osobinama. Iako, naravno, da ta djela nemaju onu naučnu vrijednost koju im je želio dati Zola, ona nam prikazuju njegovo vrijeme isto onako temeljito i duboko kao što je to ranije i na širem planu učinio Balzac sa svima. Zolina kreativna snaga nadvladala je njegove metode. Iz serije “Rougon-Macquart danas se najviše cijene romani Jazbina, Nana, Zemlja, Slom. U svima njima se prikazuje sudbina porodice čiji su korijeni objašnjeni u prvom djelu cijele serije La Fortune des Rougons.

2. TEMA

Nemogući životni i radni uvjeti u rudarskom naselju.

3. LIKOVI

Etjen, Katarina, otac Mae, Maeva žena, Žanlen, Rasener, Šaval

4. KRATKI SADRŽAJ

Okvir romana čini štrajk u jednom rudniku kamenog ulja; radnja se zbiva čas u utrobi zemlje, a čas izvana. Paralelno pobliže upoznajemo obitelj Maevih. Oni već stoljećima rade u rudniku Vore izlažući se tako mogućnosti od svakodnevne pogibelji - na koju su već oguglali. Obitelj čine: stari djed Bonmore, otac Tusen Mae, Maeva žena, Zaharije - najstariji sin, Katarina - najstarija kći, Alzira - nešto mlađa, zatim Žanlen - jedanaestogodišnjak, Lenora i Anri te nedavno rođena Estela. Svi oni rade u rudniku, osim Alzire, koja pomaže majci u kući jer je grbava, te Lenora, Anri i Estela, koji su još posve mala djeca. Rad u rudniku je vrlo naporan i iscrpljujući pa radnici dolaze kući veoma umorni i gladni dok je zarada vrlo mala - jedva s pozajmicama krpaju kraj s krajem. Upravo zbog toga, a i vrlo loših radnih uvjeta, radnici se odlučuju na štrajk godinu dana nakon dolaska Etjena - mladića veoma sposobnog i priučenog za okupljanje naroda i širenja sveopćih ideja Internacionale -koje su ih i potakle na štrajk. Međutim, štrajk ne uspijeva, unatoč čvrstoj odluci gladnih rudara da se ne predaju. U toj svojoj pobuni oni izražavaju svu svoju srdžbu i bijes i pomalo se pretvaraju u bijesne životinje željne krvi. Međutim dolazi i do međusobnog sukoba rudara jer neki nisu tako odlučni u štrajku. No ipak, nakon dva mjeseca, pošto su mnogi izgubili pregladnjelu djecu - tako i Maevi Alziru - već i oni polumrtvi od gladi ponovo se spuštaju u svoja okna.
Priča je protkana i stalnim sukobom Etjena i Šavala - Katarininog dečka koji ju je gotovo nasilno uzeo. Iako kasnije Katarina odlazi sa Šavalom, ona je ipak više naklonjena Etjenu i to s razlogom - Šaval se prema njoj ružno ponaša, tuče je, a kad popije, još je i gori, dok je Etjen puno bolji i osjeća neku apatiju prema piću, no budući da su mu roditelji bili pijanice, kada popije i najmanju kap, pretvara se u ubojicu (vidi se utjecaj nove postavke o hereditarnosti na pisca). Međutim, na kraju, kada su Šaval, Katarina i Etjen zaglavljeni u rudniku, dolazi do posljednjeg okršaja ove dvojice. Etjen ubija Šavala i on i Katarina ostvaruju svoju ljubav iako ona tek koji trenutak kasnije umire od gladi i iznemoglosti.
Na kraju se također vidi ono pravo drugarstvo rudara i ljudskost do koje dolazi uvijek kad se dogode velike nesreće poput ove, koja se njima zbila: Suvarin, prebjegli Rus, koji je radio u Voreu kao mašinista, revoltiran najzadnjim popuštanjem i onih najhrabrijih rudara, oštećuje okno i veliku dizalicu koja svakodnevno odvozila rudare u utrobu zemlje. Tako njih dvadesetak ostaje zatočeno u carstvu vječne tame, zagušljivog i vrućeg prostora. Međutim, tada i sam vlasnik- gospodin Negrel spušta se u rudnik i radi u najtežim uvjetima ne bi li izbavio te ljude. Međutim većinom su izvučeni leševi, jedino je živ Etjen - najveći pobornik štrajka koji je okončan s najgorim mogućim posljedicama - mnogi su izgubili živote, rudnik koji im je omogućavao da kako-tako prežive uništen i trebat će godine da ponovo uredi za rad, a cilj štrajka nije postignut - radnici su prešli u druge rudnike gdje rade za iste novce u istim uvjetima. Međutim, u ljudima su i dalje sazrijevale ideje i planovi o budućnosti kada će se u boljim uvjetima, s boljom organizacijom ipak uspjeti organizirati i ostvariti svoje ideje te prekinuti s tim ropstvom zauvijek.

5. LICA

Etjen - inteligentan mladić, energičan i poduzetan, ali se previše opija nenadanim uspjehom među ljudima, kao i idejama Internacionale, pa zbog toga i ne sagledava u potpunosti dobro prilike za štrajk, no naposljetku njegov razum sazrijeva, odlučan je u borbi za pravdu, voli Katarinu

1. BILJEŠKA O PISCU

Rodio se 1809. Američki pripovjedač i lirik. Rado je ostao bez roditelja, pa je odrastao u kući bogata trgovca. On ga je školovao nekoliko godina u Engleskoj. Poslije živi od književnog i novinarskog rada. Bio je sklon neurednom životu, uz to boježljiv, pa nakon smrti mlade supruge ubrzo i on umire, gotovo na ulici. Poeove priče nastale su pod utjecajem engleskog "romana jeze". Redovito opisuje mistične teme, te jezovita djela i zločine. Smatraju ih prethodnicama suvremene priče, posebno kriminalističke. Većina ih je u dvijema knjigama: "Groteskne pripovjesti i arabeske" (1840.) i "Pripovijesti" (1845). Kao pjesnik bio je manje plodan. Pisao je pjesme mistično-romantičnog ugođaja i bizarnih motiva. Najpoznatije pjesme su mu "Gavran" i "Annabel Lee".

2. TEMA

Postajući sve više rob alkohola, junak ove pripovijesti propada i fizički i psihički. U stanjima pijanstva on zlostavlja i svoju ženu i svog mezimca, crnog mačka, kojeg jednog dana, razdražen grizodušjem hladnokrvno i okrutno objesi.

Od tada se njegove nevolje gomilaju. Izgorjela mu je kuća, a uza sve to, jos ga plaši prisutnost nekog jednookog crnog mačka, posve sličnoga njegovom ljubimcu koji ga neprestano prati kao živa uspomena na počinjeno zlodjelo.

3. MJESTO I VRIJEME RADNJE

Negdje u Americi, 19. st.

4. KRATKI SADRŽAJ

Djelo počinje kPoeovim opisom života svog junaka koji
voli životinje .On se rano oženio i imao je punu kuću kućnih ljubimaca, ali najdraži mu je bio crni mačak po imenu Pluton. Njihovo je prijateljstvo trajalo nekoliko godina, dok nije počeo piti. U to vrijeme sve je životinje, osim Plutona, mučio. No, jedne večeri se vratio pijan kući i, nesvjestan samog sebe, mačku iskopao oko . Zbog toga je bio doista potresen, ali nije stao dok jednog jutra nije mačku stavio omču oko vrata i objesio ga u vrt na granu od stabla .Noć nakon zločina zapalila mu se kuća i kada je drugi dan došao vidjeti zgarište, na zidu njegove sobe, koji je jedini ostao, bio je otisnut veliki crni mačak, pa je naš glavni junak pomislio da je to kazna za njegovo zlodjelo. Nakon tog događaja sve je više vremena provodio u krčmama, sve dok jedne večeri nije ugledao na vrhu jedne bačve crnog mačka. Odmah je odlučio da će ga uzeti , njegova je žena bila jako zadovoljna . Mačak je bio isti Pluton, nije imao jednog oka kao i on, samo ovaj je imao bijelu mrlju na prsima. Neko vrijema se slagao s novim mačkom, ali odjednom mu se taj mačak počeo gaditi i počeo ga je mrziti, a ona bijela mrlja na prsima počela je dobivati oblik stvari koju nije mogao podnijeti, oblik vješala. Puno puta mu se mačak zaplitao između nogu, ali ga nikad nije udario, sve do jednog dana kad je odlazio u podrum i skoro se spotaknuo na mačku .U tom trenutku je uhvatio sjekiru i htio ubiti mačka, ali je došla njegova žena i htjela ga je zaustaviti pa joj je sjekiru zabio u glavu. Tražio je mjesto gdje će sakriti leš, dolazile su mu mnoge ideje na pamet izabrao je zid u podrum, nadajući se da nitko neće primijetiti. I tako je on iskopao rupu u zidu i stavio leš svoje žene. Kad je došla policija, bio je miran jer je znao da ga neće moći otkriti i bilo je tako, sve do jednog dana kad je policija opet došla i kad su pregledali podrum. On je u želji da dokaže kako nije kriv pokucao bambusovim štapom baš po mjestu gdje je bio leš i iz zida se javi neka vika, nekakvi glasovi. Kad su policajci razbili, našli leš su njegove žene i crnog mačka bez jednog oka.

5. LIKOVI

Glavni lik

Popustljive, čovječne čudi i nježna srca. Voli životinje: